Napisao: Miroslav Juhant - Juha
Herbi upali svjetiljku koja je stajala na noćnom ormariću s lijeve strane njegova kreveta i pogleda na sat. Bilo je dvadeset do dvanaest. Polagano, da ne probudi Vandu, ustane iz kreveta i ode u kuhinju. Nespretnim pokretom ruke, uza zveket pivskih limenki koje su stajale u vratima, otvori hladnjak. Pogled mu se zaustavi na vratašcima pretinca za duboko zamrzavanje. Otvori ga i drhtavom rukom opipa tri male bočice bez etikete. Lice mu se ozari kao čovjeku koji je sve svoje dukate našao na broju. Te tri bočice sa crvenom, plavom i žutom tekućinom bile su mu vrednije od svih dukata ovoga svijeta.
Lagano zatvori vrata hladnjaka i izađe na balkon. Hermetički zatvorena kanta za smeće, koju je na veliko čuđenje svoje žene Vande kupio prije nekoliko dana, bila je također na svojem mjestu. Nije ju otvarao. Proces transformacije bio je završen već jučer. Bio je zadovoljan.
Čvrstim, sigurnim korakom uputio se u predvorje. Iz priručnog bara izvadi čašu, stavi dvije kocke leda, natoči viski i ostane sjediti u mraku. Čulo se ugodno kuckanje kockica leda o stijenke čaše i otkucavanje velikog zidnog sata. Bilo je dvanaest i petnaest kad je ponovno legao u krevet. Vanda se samo promeškoljila i u snu prebacila ruku preko njegovih ramena. Herbi sklopi oči. Kristalnočista slika jezera i gomila ljudi koji plješću lebdjela mu je pred očima. Usnuo je.
Točno u četri sata Herbija probudi glasno otkucavanje sata. Ustane iz kreveta i na prstima ode u kupaonicu. Hladna voda natjera mu krv u glavu. Iako je spavao samo nekoliko sati, bio je svjež. Odjene se i ode u kuhinju. Iz boce koja je stajala u vratima hladnjaka otpije nekoliko gutljaja soka od paradajza. Potom iz odjeljka za duboko zamrzavanje izvadi svoje tri dragocjene bočice i izađe na balkon. Nožem za otvaranje otvori veliku hermetičku kantu za smeće. Janjeća glava gotovo je nestala, samo se na nekim mjestima vidio kostur lubanje, prekriven crvima, debelim kao poveća šibica za pripaljivanje lule. Herbi izvadi jednog crva, stavi ga na pločicu od pleksiglasa i počne rezati. Nož je ulazio u meko meso kao kad se reže hrenovka. Bio je jako zadovoljan. Iz aluminijskog kovčega izvadi tri kasete od jedne litre, rukom zagrabi u veliku kantu za smeće i počne crvima, koji su bili neobično živahni, puniti kasete. Kad su sve tri kasete bile pune, Herbi na ostatak janjeće glave i crva izlije kiselinu. Za nepunih pet sekundi na dnu kante ostala je samo crna mrlja. Vanda neće ništa primijetiti, pomisli.
Kad je o ručnik obrisao ruke, Herbi drhtavo otvori tri male bočice i njihov sadržaj pretoči u kasete, svaki posebno u jednu kasetu. Hermetički zatori sve tri kasete, upali cigaretu i odveze se liftom do male ostave iznad kuhinje, koja je služila za spremanje alata i sportskih rekvizita. Pritiskom na fotoćeliju u visini zvonca otvori pregradu broj jedan. Izvadi tri grafitne palice koje su se nalazile u aluminijskim spremnicima i liftom se vrati u kuhinju. Palice su bile debljine palca i duge jedan metar, ali ih je Herbi nosio s lakoćom jer je svaka težila samo nekoliko grama. Ispravnost svake palice provjeri pritiskom na fotoćeliju s donje strane. Bilo je milina držati ih u ruci. Činilo mu se kao da drži guščje pero kojim su njegovi prethistorijski preci pisali po pergament-papiru. Nadao se da će tim priborom i specijalnim crvima uspjeti prekoračiti nedostižnu granicu od 10.000 komada ribe u jedinici intergalaktičkog vremena.
S palicama je sve bilo u redu. Herbi izađe na kuhinjski balkon i uzme u ruke jednu kasetu. Kao vrsni barmen koji miješa koktele, protrese svaku kasetu posebno. Zatim ih otvori i provjeri sadržaj. U prvoj su purpurnocrveni sitni crvi bili neobično živahni. U drugoj kaseti crvi grimizne svjetlucave boje bili su ljeniji, ali i širi u promjeru od onih iz prve kasete. U trećoj kaseti bila je žitka masa žutih, debelih, lijenih crva koji su izgledali kao jedna velika troma gusjenica. Herbi je bio više nego zadovoljan. Boje, koje je dobio od prijatelja iz druge galaksije u kojoj ribolov nije bio popularan sport, učinile su svoje. Crvi nisu bili samo obojani, već su uz dodatak boje promijenili temperament i vanjski izgled. Trebalo je još samo vidjeti kako će se ponašati u crnoj vodi jezera, punoj radioaktivnih čestica. Ipak, pomislio je Herbi, dobra stara janjeća glava sa Zemlje bila je osnovna sirovina za pripremu ovih crva stoljeća!
Zatvarajući kasete, s nostalgijom se prisjetio vremena kad je i na majci Zemlji bez specijalnog pribora i boja, samo ljeskovim štapom i crvima kojih je bilo u izobilju, mogao loviti krasne primjerke. Čemu sjeta, pomisli i vrati se u spavaću sobu. Vanda je i dalje spavala. Lagano je pogladi po srebrnastoj kosi, zatvori svoje azbestno odijelo i brzo uđe u space ship i upali motore. Bio je potpuno spreman za natjecanje druge zone međuplanetarnog prvenstva u lovu ribe udicom na plovak.
Herbi upali svjetiljku koja je stajala na noćnom ormariću s lijeve strane njegova kreveta i pogleda na sat. Bilo je dvadeset do dvanaest. Polagano, da ne probudi Vandu, ustane iz kreveta i ode u kuhinju. Nespretnim pokretom ruke, uza zveket pivskih limenki koje su stajale u vratima, otvori hladnjak. Pogled mu se zaustavi na vratašcima pretinca za duboko zamrzavanje. Otvori ga i drhtavom rukom opipa tri male bočice bez etikete. Lice mu se ozari kao čovjeku koji je sve svoje dukate našao na broju. Te tri bočice sa crvenom, plavom i žutom tekućinom bile su mu vrednije od svih dukata ovoga svijeta.
Lagano zatvori vrata hladnjaka i izađe na balkon. Hermetički zatvorena kanta za smeće, koju je na veliko čuđenje svoje žene Vande kupio prije nekoliko dana, bila je također na svojem mjestu. Nije ju otvarao. Proces transformacije bio je završen već jučer. Bio je zadovoljan.
Čvrstim, sigurnim korakom uputio se u predvorje. Iz priručnog bara izvadi čašu, stavi dvije kocke leda, natoči viski i ostane sjediti u mraku. Čulo se ugodno kuckanje kockica leda o stijenke čaše i otkucavanje velikog zidnog sata. Bilo je dvanaest i petnaest kad je ponovno legao u krevet. Vanda se samo promeškoljila i u snu prebacila ruku preko njegovih ramena. Herbi sklopi oči. Kristalnočista slika jezera i gomila ljudi koji plješću lebdjela mu je pred očima. Usnuo je.
Točno u četri sata Herbija probudi glasno otkucavanje sata. Ustane iz kreveta i na prstima ode u kupaonicu. Hladna voda natjera mu krv u glavu. Iako je spavao samo nekoliko sati, bio je svjež. Odjene se i ode u kuhinju. Iz boce koja je stajala u vratima hladnjaka otpije nekoliko gutljaja soka od paradajza. Potom iz odjeljka za duboko zamrzavanje izvadi svoje tri dragocjene bočice i izađe na balkon. Nožem za otvaranje otvori veliku hermetičku kantu za smeće. Janjeća glava gotovo je nestala, samo se na nekim mjestima vidio kostur lubanje, prekriven crvima, debelim kao poveća šibica za pripaljivanje lule. Herbi izvadi jednog crva, stavi ga na pločicu od pleksiglasa i počne rezati. Nož je ulazio u meko meso kao kad se reže hrenovka. Bio je jako zadovoljan. Iz aluminijskog kovčega izvadi tri kasete od jedne litre, rukom zagrabi u veliku kantu za smeće i počne crvima, koji su bili neobično živahni, puniti kasete. Kad su sve tri kasete bile pune, Herbi na ostatak janjeće glave i crva izlije kiselinu. Za nepunih pet sekundi na dnu kante ostala je samo crna mrlja. Vanda neće ništa primijetiti, pomisli.
Kad je o ručnik obrisao ruke, Herbi drhtavo otvori tri male bočice i njihov sadržaj pretoči u kasete, svaki posebno u jednu kasetu. Hermetički zatori sve tri kasete, upali cigaretu i odveze se liftom do male ostave iznad kuhinje, koja je služila za spremanje alata i sportskih rekvizita. Pritiskom na fotoćeliju u visini zvonca otvori pregradu broj jedan. Izvadi tri grafitne palice koje su se nalazile u aluminijskim spremnicima i liftom se vrati u kuhinju. Palice su bile debljine palca i duge jedan metar, ali ih je Herbi nosio s lakoćom jer je svaka težila samo nekoliko grama. Ispravnost svake palice provjeri pritiskom na fotoćeliju s donje strane. Bilo je milina držati ih u ruci. Činilo mu se kao da drži guščje pero kojim su njegovi prethistorijski preci pisali po pergament-papiru. Nadao se da će tim priborom i specijalnim crvima uspjeti prekoračiti nedostižnu granicu od 10.000 komada ribe u jedinici intergalaktičkog vremena.
S palicama je sve bilo u redu. Herbi izađe na kuhinjski balkon i uzme u ruke jednu kasetu. Kao vrsni barmen koji miješa koktele, protrese svaku kasetu posebno. Zatim ih otvori i provjeri sadržaj. U prvoj su purpurnocrveni sitni crvi bili neobično živahni. U drugoj kaseti crvi grimizne svjetlucave boje bili su ljeniji, ali i širi u promjeru od onih iz prve kasete. U trećoj kaseti bila je žitka masa žutih, debelih, lijenih crva koji su izgledali kao jedna velika troma gusjenica. Herbi je bio više nego zadovoljan. Boje, koje je dobio od prijatelja iz druge galaksije u kojoj ribolov nije bio popularan sport, učinile su svoje. Crvi nisu bili samo obojani, već su uz dodatak boje promijenili temperament i vanjski izgled. Trebalo je još samo vidjeti kako će se ponašati u crnoj vodi jezera, punoj radioaktivnih čestica. Ipak, pomislio je Herbi, dobra stara janjeća glava sa Zemlje bila je osnovna sirovina za pripremu ovih crva stoljeća!
Zatvarajući kasete, s nostalgijom se prisjetio vremena kad je i na majci Zemlji bez specijalnog pribora i boja, samo ljeskovim štapom i crvima kojih je bilo u izobilju, mogao loviti krasne primjerke. Čemu sjeta, pomisli i vrati se u spavaću sobu. Vanda je i dalje spavala. Lagano je pogladi po srebrnastoj kosi, zatvori svoje azbestno odijelo i brzo uđe u space ship i upali motore. Bio je potpuno spreman za natjecanje druge zone međuplanetarnog prvenstva u lovu ribe udicom na plovak.
