Napisala: Melita Cesar
Ljudi koji ne žive u neboderima nisu ni približno svjesni što znači lift, pogotovo ako stanujete na visokim katovima, a lift je zauzet.
Sve je bilo kako-tako u redu, dok se u naš neboder nije doselio novi susjed Edo s obitelji, na osmi kat. Ruku na srce, bio je jako uslužan i simpatičan. Svima je htio pomoći i ništa mu nije bilo teško. Ali imao je jednu veliku manu: stalno se vozio liftom.
Susjed Edo vodio je mali obrt kućnih popravaka i sitnih građevinskih radova. U lift je bez prestanka utovarivao razne kutije boje, okvire od prozora, kvake, vreće gipsa, gajbe, bačve, a jednom su primijećeni i zečevi. Uza sve što bi natrpao on se jedva natiskao, dok je užad cvilila kao cvilidreta. Lift je stajao na osmom katu toliko dugo, koliko mu je trebalo da sve istovari. I tek što je istovario, ide natrag, provjeriti nije li što zaboravio u gepeku. I onda opet gore jer možda mu je netko ostavio poslovnu poruku na telefonskoj sekretarici. A kad je sve obavio, već je bilo vrijeme da dođu djeca iz škole, koja su pomagala nanovo utovariti lift. E, onda je djecu trebalo odvesti na trening, a u međuvremenu je doveo ženu s posla i pomogao joj oko vrećica s tržnice.
Ukratko, Edo je od simpatičnog susjeda ubrzo postao Onaj Koji Živi u Liftu.
Postali su čangrizavi i susjedi u prizemlju i na prvom katu jer su često pružali usluge wc-a, posebno starijim susjedima sa slabim mjehurom. Poštar je nekoliko dana nosio preporučena pisma, a mame su dojile djecu na stubištu. Zlonamjerni su tvrdili da je zbog lifta odustao vremešni ljubavnik gospođe Vere, što nije demantirano.
I počelo je prigovaranje.
- Što bi vi radije: da kradem ili da pošteno radim? - pitao je Edo.
- Pa nemaš valjda kancelariju u liftu?! - derao se Stipe, dok ga je žena vukla za rukav. - Pusti i druge da vide kako izgleda lift!
Sazvan je žurni sastanak stanara iz prizemlja i prvog kata i donesena odluka: nećemo plaćati lift jer ga ionako ne koristimo. Ostali su se pobunili: niti mi ga, stjecajem okolnosti, ne koristimo, pa nećemo plaćati! Sljedeći je mjesec bio mjesec građanskog neposluha, a došao je do izražaja i cijeli kolorit mentaliteta stanara u neboderu.
Nemogućnost upotrebe lifta imala je i svoje dobre strane.
- Ja izgubila četiri kile! - hvalila se mlada novinarka s petoga kata, čiji bi predivan parfem kao oblak preletio stubištem.
Po otkotrljanoj glavici luka ili cikle na stubištu znalo se da je teta Ankica bila na tržnici, što je značilo da je stigla mirovina. Psi su bili ushićeni, kad su ih vlasnici teglili na leđima.
Sve se nekako vuklo, dok susjedu s četvrtog kata nije pozlilo i pozvana hitna.
- Utovarujem! - vikao je Edo medicinskom bratu koji je bijesno lupao po vratima dizala.
Nemajući druge, ugurali su čovjeka od 150 kilograma na stolac i vukli stepenicama, stenjući i vičući na jadnika koji je bio blijed kao krpa: Deda, samo papaš, papaš!
Osim opomene zbog neplaćanja, taj događaj bila je kap koja je prelila čašu.
Predsjednik kućnog savjeta sazvao je hitan sastanak svih stanara. Prvi se javio za riječ susjed Edo i izvukao pravilnik u kojem piše da svi stanari moraju jednako participirati u cijeni dizala, bez obzira na to na kojem katu stanuju. Nastala je galama koju je prekinuo predsjednik kućnog savjeta:
- Ajde, da vidimo tko se ustvari vozi liftom! Snimit ćemo situaciju!
- Ja u životu nisam bio na osmom katu - prevrnuo je očima Stipe.
- Da, ali gospođa je - pristojno je odgovorio susjed Edo.
- Eto, nekad kod Jagode popijem kavu... - opravdavala se žena.
- Sada je tome fertik - naredio je Stipe.
I umjesto da se stvari konačno istjeraju na čistac, počeo je život u ilegali. Podstanar iz prizemlja pobjegao je u Imotski, susjed s prvoga kata odustao je od gledanja vatrometa s vrha nebodera, pred ulazom su se motali napušteni psi i mačke.
Noćni sati postali su burni. Gospođa s prvog kata bacala je smeće iza ponoći, a po svježe kifle išlo se u cik zore. To je trajalo jedno vrijeme, a noćni izlasci poremetili su bioritam susjeda Tome i povisili mu tlak i kolesterol. Neki su prešli na antidepresive.
- Zar ovo meni treba - žalio se susjed, dok je u lakim tenisicama s gumenim đonom čekao lift za četvrti kat, gdje igra šah kod Pere.
- Lift se čuje na bakalar, a kuhalo se u prizemlju - nosom je zaključio Edo. - Povraća mi se od bakalara!
Jedno jutro susjed Tomo sjeo je na stepenice u prizemlju i svima objavio da je lift pokvaren. Edo je taman dovukao stvari za utovar i nije se libio ni časa, nego je mobitelom nazvao hitne intervencije.
- Lift je ispravan - utvrdio je majstor. - Tko se ovdje zajebava?!
Sve su oči bile uprte u Tomu koji je uzrujano kričao:
- Kad ne mogu ja, neće ni on! - izbečio se prema Edi.
Služba za hitne intervencije naplatila je dolazak, ali i kaznu za namjerno zaustavljanje lifta, koju su ravnopravno platili svi stanari. To je naša karma, utvrdili su stanari koji su prešli na alternativu, a karmu moramo otrpjeti u ovom životu.
Znate kako sada stvari stoje? Uredno plaćamo lift, bez obzira na to na kojem katu stanujemo, a zauzvrat se tijekom vjerskih i državnih blagdana vozimo kad hoćemo i koliko hoćemo jer naš susjed Edo odlazi k roditeljima u Zagorje.
- E, Bog im dao dug život! - prekriži se Stipe i zagleda u neboder koji je blistao na suncu.
Ljudi koji ne žive u neboderima nisu ni približno svjesni što znači lift, pogotovo ako stanujete na visokim katovima, a lift je zauzet.
Sve je bilo kako-tako u redu, dok se u naš neboder nije doselio novi susjed Edo s obitelji, na osmi kat. Ruku na srce, bio je jako uslužan i simpatičan. Svima je htio pomoći i ništa mu nije bilo teško. Ali imao je jednu veliku manu: stalno se vozio liftom.
Susjed Edo vodio je mali obrt kućnih popravaka i sitnih građevinskih radova. U lift je bez prestanka utovarivao razne kutije boje, okvire od prozora, kvake, vreće gipsa, gajbe, bačve, a jednom su primijećeni i zečevi. Uza sve što bi natrpao on se jedva natiskao, dok je užad cvilila kao cvilidreta. Lift je stajao na osmom katu toliko dugo, koliko mu je trebalo da sve istovari. I tek što je istovario, ide natrag, provjeriti nije li što zaboravio u gepeku. I onda opet gore jer možda mu je netko ostavio poslovnu poruku na telefonskoj sekretarici. A kad je sve obavio, već je bilo vrijeme da dođu djeca iz škole, koja su pomagala nanovo utovariti lift. E, onda je djecu trebalo odvesti na trening, a u međuvremenu je doveo ženu s posla i pomogao joj oko vrećica s tržnice.
Ukratko, Edo je od simpatičnog susjeda ubrzo postao Onaj Koji Živi u Liftu.
Postali su čangrizavi i susjedi u prizemlju i na prvom katu jer su često pružali usluge wc-a, posebno starijim susjedima sa slabim mjehurom. Poštar je nekoliko dana nosio preporučena pisma, a mame su dojile djecu na stubištu. Zlonamjerni su tvrdili da je zbog lifta odustao vremešni ljubavnik gospođe Vere, što nije demantirano.
I počelo je prigovaranje.
- Što bi vi radije: da kradem ili da pošteno radim? - pitao je Edo.
- Pa nemaš valjda kancelariju u liftu?! - derao se Stipe, dok ga je žena vukla za rukav. - Pusti i druge da vide kako izgleda lift!
Sazvan je žurni sastanak stanara iz prizemlja i prvog kata i donesena odluka: nećemo plaćati lift jer ga ionako ne koristimo. Ostali su se pobunili: niti mi ga, stjecajem okolnosti, ne koristimo, pa nećemo plaćati! Sljedeći je mjesec bio mjesec građanskog neposluha, a došao je do izražaja i cijeli kolorit mentaliteta stanara u neboderu.
Nemogućnost upotrebe lifta imala je i svoje dobre strane.
- Ja izgubila četiri kile! - hvalila se mlada novinarka s petoga kata, čiji bi predivan parfem kao oblak preletio stubištem.
Po otkotrljanoj glavici luka ili cikle na stubištu znalo se da je teta Ankica bila na tržnici, što je značilo da je stigla mirovina. Psi su bili ushićeni, kad su ih vlasnici teglili na leđima.
Sve se nekako vuklo, dok susjedu s četvrtog kata nije pozlilo i pozvana hitna.
- Utovarujem! - vikao je Edo medicinskom bratu koji je bijesno lupao po vratima dizala.
Nemajući druge, ugurali su čovjeka od 150 kilograma na stolac i vukli stepenicama, stenjući i vičući na jadnika koji je bio blijed kao krpa: Deda, samo papaš, papaš!
Osim opomene zbog neplaćanja, taj događaj bila je kap koja je prelila čašu.
Predsjednik kućnog savjeta sazvao je hitan sastanak svih stanara. Prvi se javio za riječ susjed Edo i izvukao pravilnik u kojem piše da svi stanari moraju jednako participirati u cijeni dizala, bez obzira na to na kojem katu stanuju. Nastala je galama koju je prekinuo predsjednik kućnog savjeta:
- Ajde, da vidimo tko se ustvari vozi liftom! Snimit ćemo situaciju!
- Ja u životu nisam bio na osmom katu - prevrnuo je očima Stipe.
- Da, ali gospođa je - pristojno je odgovorio susjed Edo.
- Eto, nekad kod Jagode popijem kavu... - opravdavala se žena.
- Sada je tome fertik - naredio je Stipe.
I umjesto da se stvari konačno istjeraju na čistac, počeo je život u ilegali. Podstanar iz prizemlja pobjegao je u Imotski, susjed s prvoga kata odustao je od gledanja vatrometa s vrha nebodera, pred ulazom su se motali napušteni psi i mačke.
Noćni sati postali su burni. Gospođa s prvog kata bacala je smeće iza ponoći, a po svježe kifle išlo se u cik zore. To je trajalo jedno vrijeme, a noćni izlasci poremetili su bioritam susjeda Tome i povisili mu tlak i kolesterol. Neki su prešli na antidepresive.
- Zar ovo meni treba - žalio se susjed, dok je u lakim tenisicama s gumenim đonom čekao lift za četvrti kat, gdje igra šah kod Pere.
- Lift se čuje na bakalar, a kuhalo se u prizemlju - nosom je zaključio Edo. - Povraća mi se od bakalara!
Jedno jutro susjed Tomo sjeo je na stepenice u prizemlju i svima objavio da je lift pokvaren. Edo je taman dovukao stvari za utovar i nije se libio ni časa, nego je mobitelom nazvao hitne intervencije.
- Lift je ispravan - utvrdio je majstor. - Tko se ovdje zajebava?!
Sve su oči bile uprte u Tomu koji je uzrujano kričao:
- Kad ne mogu ja, neće ni on! - izbečio se prema Edi.
Služba za hitne intervencije naplatila je dolazak, ali i kaznu za namjerno zaustavljanje lifta, koju su ravnopravno platili svi stanari. To je naša karma, utvrdili su stanari koji su prešli na alternativu, a karmu moramo otrpjeti u ovom životu.
Znate kako sada stvari stoje? Uredno plaćamo lift, bez obzira na to na kojem katu stanujemo, a zauzvrat se tijekom vjerskih i državnih blagdana vozimo kad hoćemo i koliko hoćemo jer naš susjed Edo odlazi k roditeljima u Zagorje.
- E, Bog im dao dug život! - prekriži se Stipe i zagleda u neboder koji je blistao na suncu.
