Napisala: Melita Cesar
- Imate 89 godina, znate... u tim godinama ne možemo puno učiniti...
- Znam - prekinula sam ga blago. - Doktore, recite mi koliko je još ostalo?
- Za vrstu leukemije koju imate... šest mjeseci do godinu dana.
- Čak! - uzviknula sam radosno. - Pa ja već živim posuđeno vrijeme!
Liječnik me potapšao po ramenu:
- To ja kažem, a onaj gore možda ima drugo mišljenje!
Izašla sam kroz ista vrata na koja sam i ušla, ali izašla sam kao druga žena. Lišće je žutjelo i pomislila sam hoću li ga više vidjeti zelenog. Stala sam i gledala mali trg kao da ga vidim prvi put, a tu živim od djetinjstva. Na fontani nedostaje ruka žene koja nosi dijete. Otkad je nema, pitam se, i gdje su one plave hortenzije, tko ih je počupao? Kladim se u što god hoćete, ja sam prvi put vidjela trg kako treba.
- Pogačice sa čvarcima! - ponosno kažem pekaru, iako ih radi zdravlja nisam jela dvadeset godina.
- A vaš kroasan bez ičega? – iznenađeno upita pekar.
- Zaboravi, samo trpaj!
Nazvala sam prijateljicu Klaru:
- Ajde, dođi na naš trg! Jesi li ti oduvijek željela moju dugu bundu? Poklanjam ti je!
- Što te trknulo?! - pita Klara.
- Ništa, draga, samo ljubav.
Klara se nije ustručavala, osim bunde uzela je i moju kožnatu torbu i rukavice. Ruku pod ruku otišle smo na kavu.
- Dva martinija i može još jedna runda!
Kući smo se vratile kao dvije bačvice, hihoćući.
- Ema, zašto ovo češće ne napravimo? - pitala je Klara, štucajući.
- Da, zašto ne? - priupitala sam sebe.
******
Sutradan sam otišla na tavan, a stari tavani čuvaju tajne. Tražila sam svoj dnevnik. U moje je vrijeme bilo moderno pisati dnevnik ili spomenar.
Otok Silba, 24.8.19...
Naslonila sam se leđima na palmu. Kora me grebla kroz žutu haljinu. Oko mene plavi i ružičasti sljez. Projuri bumbar, gušterica se sunča na kamenu. Buseni trave već su negdje požutjeli od ljetnog sunca. Čekam ga. Čudim se što ga nema. Kako to da kasni? Sutra ide na more i neću ga vidjeti do Božića. Ugledam oblačić prašine koji se približava. Prokleta guma, ispraznila se na pola puta! Sjedne pokraj mene i raskopča košulju. Znoj mu se slijevao niz pleća i ja naslonim glavu na njegova prsa. Miris svježeg muškog znoja raspali nešto u meni i ćutim toplinu koja se razlije cijelim tijelom. Milovao mi je kosu, skidao ukosnice, jednu po jednu, a moja se kosa kao šlajer rasula do struka. Dodirnuo mi je usne žuljevitim prstima, zatim je svoje usne pritisnuo uz moje i prestala sam disati, zatvorila sam oči i samo su se bjeloočice micale ispod kapaka. Stani, pokušavala sam ga odgurnuti jednom rukom, dok sam ga drugom privlačila sebi, mrsila njegovu smeđu kosu i sjećam se da sam napipala madež na vrhu glave. Bretelice s ramena su pale i žuta se haljina s bijelom podsuknjom od organdija raširila poput lepeze. Ljubila sam mu vrat, nije mirisao na kolonjsku vodu poslije brijanja, već na komorač, travu ljutiku - miris požude. Kažu da u trenutku sjedinjenja čuješ zvona ili vidiš vatromet, a ja sam samo osjetila kako se pauk penje uz moje butine i činilo mi se da pada tisuću zvjezdica. Raspleli smo isprepletene ruke. On je ubrao mak, škakljao me njime po licu i upleo mi ga u kosu. Nikad nećemo zaboraviti ovaj dan, zar ne, pitao me, smješkajući se.
I nismo jer taj dan je začet naš sin Mak.
******
Otok Silba 19...
Imam 17 g. Pušim skrivećki na tavanu. A kad mi dođe škvadra, samo nemojte da netko dozna, smotat ćemo po jedan džoint. Stari bi mi otkinuo glavu da zna. Tu sam napravio svoju malu logu, kazetofon, walkman, da dolje ne smetam baki i djedu. Imam dvogled i gledam prozor preko puta, gdje se moja Sonja, po dogovoru, ritualno svlači za mene. Tražim utičnicu za novu električnu gitaru i ono, vau, nađem dnevnik. Zapalim tajnu pljugu i držim se za trbuh od smijeha. Moj tata Mak, baš si fino napravljen - pod palmom! Gle ti starce, kako su i oni vodili ljubav!
Siđem u dnevni boravak i vidim djeda kako namače noge u lavoru. Na ćelavoj glavi sjaji se smeđa bradavica. Baka je plela žuti šal. Ajde, samo ti pleti, jedan pravo, dva krivo, frket, zezam baku. Znam ja, bako, da ti voliš žutu boju! Na teveu ljubavni film. Ugasi to, Kiki, grmi djed. Fuj, takve scene kvare omladinu, samo golotinja na televiziji i seks, pa tko još to gleda!
Uto se Sonja pojavila na prozoru i ja sam zazviždao "Ko nekad u osam". Idemo na jedno mjesto. Odveo sam je prema staroj palmi. Sad je tu benzinska pumpa. Što ćemo tu, pita Sonja, sve smrdi na benzin. Zamisli samo da upališ šibicu, izazivao sam i igrao se šibicom, dok je ona govorila: Nemoj! A samo da znate kakva je vatra gorjela pokraj polja makova!
******
Sjedim uz prozor. Lišće treperi, zeleno.
Držim u krilu praunuka i nutkam ga karamelama.
Zove Klara:
- Kaj delaš večeras? Biba ima rođendan.
Zovem Kikija i Sonju da uzmu klinca. Kiki ubrzo dolazi s ubranim makom na livadi pokraj doma. Poljubi me u oba obraza:
- Bako, kako si?
- Jako, jako dobro.
Onaj gore je imao drugo mišljenje.
- Imate 89 godina, znate... u tim godinama ne možemo puno učiniti...
- Znam - prekinula sam ga blago. - Doktore, recite mi koliko je još ostalo?
- Za vrstu leukemije koju imate... šest mjeseci do godinu dana.
- Čak! - uzviknula sam radosno. - Pa ja već živim posuđeno vrijeme!
Liječnik me potapšao po ramenu:
- To ja kažem, a onaj gore možda ima drugo mišljenje!
Izašla sam kroz ista vrata na koja sam i ušla, ali izašla sam kao druga žena. Lišće je žutjelo i pomislila sam hoću li ga više vidjeti zelenog. Stala sam i gledala mali trg kao da ga vidim prvi put, a tu živim od djetinjstva. Na fontani nedostaje ruka žene koja nosi dijete. Otkad je nema, pitam se, i gdje su one plave hortenzije, tko ih je počupao? Kladim se u što god hoćete, ja sam prvi put vidjela trg kako treba.
- Pogačice sa čvarcima! - ponosno kažem pekaru, iako ih radi zdravlja nisam jela dvadeset godina.
- A vaš kroasan bez ičega? – iznenađeno upita pekar.
- Zaboravi, samo trpaj!
Nazvala sam prijateljicu Klaru:
- Ajde, dođi na naš trg! Jesi li ti oduvijek željela moju dugu bundu? Poklanjam ti je!
- Što te trknulo?! - pita Klara.
- Ništa, draga, samo ljubav.
Klara se nije ustručavala, osim bunde uzela je i moju kožnatu torbu i rukavice. Ruku pod ruku otišle smo na kavu.
- Dva martinija i može još jedna runda!
Kući smo se vratile kao dvije bačvice, hihoćući.
- Ema, zašto ovo češće ne napravimo? - pitala je Klara, štucajući.
- Da, zašto ne? - priupitala sam sebe.
******
Sutradan sam otišla na tavan, a stari tavani čuvaju tajne. Tražila sam svoj dnevnik. U moje je vrijeme bilo moderno pisati dnevnik ili spomenar.
Otok Silba, 24.8.19...
Naslonila sam se leđima na palmu. Kora me grebla kroz žutu haljinu. Oko mene plavi i ružičasti sljez. Projuri bumbar, gušterica se sunča na kamenu. Buseni trave već su negdje požutjeli od ljetnog sunca. Čekam ga. Čudim se što ga nema. Kako to da kasni? Sutra ide na more i neću ga vidjeti do Božića. Ugledam oblačić prašine koji se približava. Prokleta guma, ispraznila se na pola puta! Sjedne pokraj mene i raskopča košulju. Znoj mu se slijevao niz pleća i ja naslonim glavu na njegova prsa. Miris svježeg muškog znoja raspali nešto u meni i ćutim toplinu koja se razlije cijelim tijelom. Milovao mi je kosu, skidao ukosnice, jednu po jednu, a moja se kosa kao šlajer rasula do struka. Dodirnuo mi je usne žuljevitim prstima, zatim je svoje usne pritisnuo uz moje i prestala sam disati, zatvorila sam oči i samo su se bjeloočice micale ispod kapaka. Stani, pokušavala sam ga odgurnuti jednom rukom, dok sam ga drugom privlačila sebi, mrsila njegovu smeđu kosu i sjećam se da sam napipala madež na vrhu glave. Bretelice s ramena su pale i žuta se haljina s bijelom podsuknjom od organdija raširila poput lepeze. Ljubila sam mu vrat, nije mirisao na kolonjsku vodu poslije brijanja, već na komorač, travu ljutiku - miris požude. Kažu da u trenutku sjedinjenja čuješ zvona ili vidiš vatromet, a ja sam samo osjetila kako se pauk penje uz moje butine i činilo mi se da pada tisuću zvjezdica. Raspleli smo isprepletene ruke. On je ubrao mak, škakljao me njime po licu i upleo mi ga u kosu. Nikad nećemo zaboraviti ovaj dan, zar ne, pitao me, smješkajući se.
I nismo jer taj dan je začet naš sin Mak.
******
Otok Silba 19...
Imam 17 g. Pušim skrivećki na tavanu. A kad mi dođe škvadra, samo nemojte da netko dozna, smotat ćemo po jedan džoint. Stari bi mi otkinuo glavu da zna. Tu sam napravio svoju malu logu, kazetofon, walkman, da dolje ne smetam baki i djedu. Imam dvogled i gledam prozor preko puta, gdje se moja Sonja, po dogovoru, ritualno svlači za mene. Tražim utičnicu za novu električnu gitaru i ono, vau, nađem dnevnik. Zapalim tajnu pljugu i držim se za trbuh od smijeha. Moj tata Mak, baš si fino napravljen - pod palmom! Gle ti starce, kako su i oni vodili ljubav!
Siđem u dnevni boravak i vidim djeda kako namače noge u lavoru. Na ćelavoj glavi sjaji se smeđa bradavica. Baka je plela žuti šal. Ajde, samo ti pleti, jedan pravo, dva krivo, frket, zezam baku. Znam ja, bako, da ti voliš žutu boju! Na teveu ljubavni film. Ugasi to, Kiki, grmi djed. Fuj, takve scene kvare omladinu, samo golotinja na televiziji i seks, pa tko još to gleda!
Uto se Sonja pojavila na prozoru i ja sam zazviždao "Ko nekad u osam". Idemo na jedno mjesto. Odveo sam je prema staroj palmi. Sad je tu benzinska pumpa. Što ćemo tu, pita Sonja, sve smrdi na benzin. Zamisli samo da upališ šibicu, izazivao sam i igrao se šibicom, dok je ona govorila: Nemoj! A samo da znate kakva je vatra gorjela pokraj polja makova!
******
Sjedim uz prozor. Lišće treperi, zeleno.
Držim u krilu praunuka i nutkam ga karamelama.
Zove Klara:
- Kaj delaš večeras? Biba ima rođendan.
Zovem Kikija i Sonju da uzmu klinca. Kiki ubrzo dolazi s ubranim makom na livadi pokraj doma. Poljubi me u oba obraza:
- Bako, kako si?
- Jako, jako dobro.
Onaj gore je imao drugo mišljenje.
