Skupovi
Centar za poticanje kreativnog izražavanja
  • Tko smo
    • Diana Kučinić
    • Mirela Kurnik
    • Željko Scotti
    • Suradnici >
      • Tomislav Kučinić
      • Smiljana Špika Prskalo
      • Sonja Zubović
      • Bernarda Bakula
      • Branko Radosavljević
      • Tena Orečić Tonković
  • Knjige
    • Putovanje kroz poštanske marke
    • Kad nas smrt rastavi
    • Ogrlica
  • PREDAVANJA
    • HRVATSKA HIMNA
    • CAMINO DE SANTIAGO
  • Filmovi
    • Oštrač
    • Zagrebačka Biblija
  • Kino Trnje
    • Filmski festival
  • Radionice
    • Radionica Leonardo
    • Pisanje sa Sonjom
    • Filmska radionica Kokice
    • Dramska radionica Skup
    • Radionica medijske kulture
    • Programi osobnog razvoja >
      • ZVUKOTERAPIJA GONGOVIMA
      • JOGA
  • ASTROLOŠKA ŠKOLA
  • Kratka priča
  • Kontakt

Novogodišnje odluke (priča u tri čina)

30/12/2016

1 Comment

 
Napisala: Melita Cesar


1949., Zagreb  
 
DARKO
 
Imam sedam godina. Pamtim dobro tu Novu godinu. U Zagrebu, kao i uvijek, pao je snijeg. Stanovali smo blizu Krešimirovog trga. Doček nove planirao se nekoliko mjeseci unaprijed, gdje i kod koga će se čekati. Moja glavna zadaća bila je saznati od Bobija kakvu će haljinu imati njegova mama Zdenka i kakve boje. Moja se mama panično bojala da se ne pokažu u istoj ili sličnoj haljini.

Haljina se šivala u salonu Elegancija kod Đurđe i ja sam zajedno s Bobijem virio kroz vrata salona, dok se teta Zdenka odijevala i vrtjela pred zrcalom. Haljina je bila tamnoplava s bolerom i meni je bila lijepa. Mami sam opisao sve što sam vidio, dok je ona vikala po kući:

- Kaj si ona misli, ukrala mi je ideju! Pa ti budi dobar sa susjedima! Ti si me odao! - razgoropadila se mama, skinula mi hlače i udarila me dva-tri puta po guzi, dok me baka nije iščupala iz njezinih ruku.

Zbog svađe se nije išlo na doček u Gradsku kavanu, nego se nova godina čekala kod nas doma. Na iznenađenje svih prisutnih, moja mama i teta Zdenka pojavile su se u potpuno istim crvenim haljinama, kupljenima u dućanu Vesna. To je bilo dovoljno da moja mama ukiseli lice i spusti nos kao kiseli krastavac.

Moj tata Vili, da bi izgladio situaciju, pohvalio je ukus objema. Mami je rekao da ima stila, a teti Zdenki da ona ima... ono... tijelo. To je rekao i namignuo. Baka je na tu izjavu istaknula metlu kao zastavu u hodniku i podvukla da je ovo ipak njezin stan.

Nakon toga stigli su susjedi, kumovi i dva nenajavljena gosta koji su, kako kaže baka, pojeli pola odojka, zdjelu francuske salate i sve vanil-kiflice.

Bobi i ja najviše smo se veselili čokoladicama i bombonima. Tata je mami poklonio gumene rukavice za pranje suđa i pregaču s natpisom „Dobra žena dobro kuha“. Baka je dobila nove okvire za naočale, a teta Zdenka sapun Mirisni potok.

Zbog sapuna mama je odbila novogodišnji valcer, pa je tata plesao s tetom Zdenkom i vidio sam kad ju je uštipnuo za guzu. To sam rekao mami koja mi je istegnula uši i rekla da se maloj djeci priviđaju razne stvari.

Baka je, unatoč ponudama, plesala mašući metlom. Rekla mi je da se na Novu godinu donose odluke: mali male, a veliki velike. Zato što mi je tata nenadano obećao da će mi kupiti bicikl koji sam toliko želio, odlučio sam da dobro učim, slušam mamu i tatu i da ono što vidim, ne vidim jer imam bujnu maštu.
 
 
1974., Zagreb
 
DARKO
 
Minja i ja planirali smo ovu Novu godinu provesti na moru. Stariji sin kašlje, a mlađi ima kozice. Budući da su Bobi i njegova žena Vera trebali s nama autom, odustali su, a zbog toga i kumovi. Tako smo odlučili da ostanemo kod kuće. Baka ima veliki stan i dozvolila nam je da slavimo kod nje, a ona će paziti na djecu.

- Dementna je i jako stara - bunila se Minja, ali je na kraju pristala.

Susjedi pričaju da samu sebe zove s balkona. Mene naziva gospodin prometnik, nije mi jasno zašto, a Minju zove padobrankom, što nju izbacuje iz takta.

- Nemam padobran, nisam se nikad vozila avionom, bojim se visine, zapamtite već jednom!!! - zajapurila bi se Minja, dok bi baka vikala:

- Iskači! Iskači! 

Volio sam svoju baku, voljeli su je susjedi. Teške je dane dočekala. Brinuo sam se za nju, otkad nema više mame i tate. Poljubio sam je i predao poklon – dalekozor, to je htjela. Na trenutak sam bio dijete i vidio je kako vižljasto pleše s metlom, mladoliku, lijepu, punu života.

Došla je naša škvadra, kumovi, Bobi, Vera, teta Zdenka i njezin prijatelj koji nije stigao otputovati jer su mu izbušili gume na autu. Plesalo se, pjevalo, jelo i prejelo. Baka nije imala nadzor nad hranom, pa je prijatelju od tete Zdenke pozlilo zbog prejedanja.

Kao i uvijek, pokloni su bili dio pažnje, a sada i statusa, pa nisam štedio na Minji. Kupio sam joj kožnatu torbu, djeci rolšue i klizaljke, Bobiju kravatu Hugo Boss, a Veri sapun Proljetni lahor.

Kad je Minja ugledala sapun, lice joj je postalo kisela babura punjena zeljem. Moj je poklon otvorila pred svima: bokserice na kojima je pisalo „Možeš li ili misliš da možeš?“ Moj me sin Franjo pita:

- Tata, možeš ili ne možeš ili samo misliš da možeš?

- Mulac jedan! - opalim mu laganu čvrgu i izderem se: - Sve što čuješ, ne čuješ, što vidiš, ne vidiš!

Razmišljao sam i donio novogodišnje odluke: redovito vraćati kredit za stan, smanjiti minus na tekućem, učlaniti se u stranku, vježbati svaki dan, više vremena provoditi s djecom, kupiti navlake za auto, izbiti Veru iz glave.
 
 
2015., Zagreb
 
DARKO
 
Čekat ću novu godinu kod Bobija i Vere. Minja pjeva s anđelima. Djeca su daleko, jedan u Irskoj, drugi u Njemačkoj, trbuhom za kruhom. Teško je s jednom mirovinom biti star i biti sam.

- Bila su to divna vremena... - vrti glavom Bobi. - Kako smo se onda družili, okupljali, pomagali međusobno! A gdje su svi oni divni ljudi kojih više nema...  

Stegne me oko srca. Moj unuk Ante sjedi uz mene i samo viče: Yes, yes, vrteći mobitel. Dajem mu sto eura, strpa ih u džep razderanih traperica, promrmlja: Only... i sjedne za kompjutor.

- Pusti dijete, vidiš da ne razumije hrvatski! - ukori me Bobi. – E, moj Darko, naše je vrijeme prošlo, došlo novo stoljeće i nove generacije.  

Poklanjam Bobiju pojas s magnetima za kralježnicu, koji sam kupio u Top shopu, a Veri sapun Vrijes i miris anemone.

Imam problem sa želucem, muči me žgaravica, imam i šećer, pa izbjegavam kolače. Malo sam jeo, ali smo zato potegnuli iz peharčeka. Naizmjence smo otplesali novogodišnji valcer s Verom kojoj se zavrtjelo u glavi i otišla je leći.

Bobi i ja cijeli smo život proveli zajedno. Bili smo i ostali najbolji prijatelji. Nazdravljali smo i nazdravljamo mrtvima i živima.

- Ljubav je jača od svega – rekao je Bobi, a mene su te riječi uzgrizle za srce radi Vere jer sam uvijek mislio da je volim više od njega.

- Dobro, kad već toliko vjeruješ u ljubav, koga si najviše volio?

Bobi je bio pripit, crven u licu, jezik mu se petljao. Odjednom me pogledao tako bistro i prodorno i potpuno trijezno rekao jasno i glasno:

- Najviše sam volio Minju.

Moje lice je pozelenjelo kao zelene rajčice iz miješane salate. U grlu mi je stala knedla, kad je unuk upitao:

- What Minja?

Zagrlim ga i kažem:

- Što misliš da jest, nije tako kako misliš!

Novogodišnje odluke: Što vidim, ne vidim, što čujem ne čujem, što mislim, ne mislim. Držati dijetu, ispisati se iz HDZ-a, češće ići s Bobijem na pecanje.


1 Comment
Markus Forbes link
21/5/2022 10:39:49 am

Hello nicee blog

Reply



Leave a Reply.

    Picture

    Kratka priča

    Kažu da je kratka priča danas najčitanija pisana forma. Koliko se emocija, informacija, opisa, zapažanja može prenijeti u dvije-tri-pet stranica teksta? Koliko događaja opisati, koliko misli razmijeniti, koliko duše ispuniti?
    U radionici kreativnog pisanja Pisanje sa Sonjom, koju u Centru Skupovi vodi književnica Sonja Zubović nastalo je nekoliko kratkih priča koje objavljujemo na našoj stranici, a i neki naši čitatelji i pratitelji Skupova šalju nam svoje radove. 
    Pričom Melite Cesar 
    "Punjene paprike" 
    otvorili smo u veljači 2015. ovu rubriku, sigurni da ćete uživati, čitajući svaki mjesec novu kratku priču po našem izboru! 

    Pisane radove koje nam pošaljete ne honoriramo, a objavljujemo ih po vlastitom izboru i u vlastitoj lekturi i redakturi.

    Archives

    October 2017
    February 2017
    January 2017
    December 2016
    November 2016
    October 2016
    September 2016
    August 2016
    July 2016
    June 2016
    May 2016
    March 2016
    February 2016
    January 2016
    December 2015
    November 2015
    October 2015
    September 2015
    August 2015
    July 2015
    June 2015
    May 2015
    April 2015
    March 2015
    February 2015

    Categories

    All

Powered by Create your own unique website with customizable templates.