Napisala: Lana Zagorščak
(priča je nastala na radionici kreativnog pisanja Pisanje sa Sonjom u Centru Skupovi)
Početak jeseni i nove školske godine za Fortunu nije bio i najbolji nastavak životne priče. Kiša lijeva. Hladno je. Odvezla je 12-godišnjeg sina do škole u središtu grada, pa produžila na posao. Već u autu počela je lagano gubiti energiju, zahvaljujući ranojutarnjem prometnom krkljancu.
Uši su joj zagušene zvucima razjarenih automobilskih sirena i škripom kočnica, pa s olakšanjem ulazi u školsku zbornicu sa željom da počne uobičajena kolotečina i održi prvi sat njemačkog jezika.
- Profesorice Fortuna, moram razgovarati s Vama. Molim Vas, dođite odmah u moj ured - rekao je ravnatelj.
- Svakako - kratko je odgovorila i zabrinuto, ali poslušno krenula za ravnateljem.
- Radi se, naime, o tome da ćemo, prema novom pravilniku, morati zaposliti dvije nove profesorice, kako bismo mogli ponuditi ekstra pojačani njemački u našoj školi. Kao što znate, teško se natječemo s općim gimnazijama i kao privatna jezična gimnazija koja je ugrožena u vremenu kapitalizma, moramo poboljšati uslugu. I to počevši od kadra - znakovito je rekao ravnatelj, zagledavši se na trenutak kroz prozor.
- Ne razumijem što zapravo želite reći – iznenađena, prozborila je Fortuna.
- Dopustite da završim... Dakle, dolaze dvije nove profesorice njemačkog jezika. U svojem su dosadašnjem radu pokazale izuzetna postignuća. Premda su mlade, mislim da nas mogu mnogo naučiti. To je i razlog zašto ću Vam do kraja mjeseca ukinuti dosadašnjih pedeset posto obaveza kao predavača te Vas uputiti na dodatne seminare i edukacije. Od Vas ću očekivati da preuzmete zadatak da svoje metode rada upotpunite i usavršite, a mlađe će Vam kolegice biti, naravno, primjer i smjerokaz - završio je ravnatelj svoj monolog, držanjem tijela i izrazom lica dajući do znanja da je njegova odluka konačna.
- Moram priznati da sam pomalo zatečena Vašom iznenenadnom odlukom - suzdržanim tonom odgovorila je Fortuna. - Nisam zamijetila da ste bili nezadovoljni mojim radom u bilo kojem smislu. Voljela bih da ste se ranije očitovali o namjeri da promijenite pristup radu...
- Odlučio sam ne sazivati nikakve kolegije jer smatram da nema mjesta za ikakvu raspravu – prekine je ravnatelj, još jednom dajući do znanja da se njegova odluka neće revidirati. - Nadam se da ćete se složiti sa mnom da nepopunjene upisne kvote i nezavidna razina punjenja našeg proračuna govore sami za sebe. Promjene su naprosto nužne.
- Shvaćam. U tom slučaju, zanima me kako će se navedene promjene odraziti na moj status, koeficijente za plaću i druga prava? Također, voljela bih znati koja su Vaša konkretna očekivanja u vezi samnom.
- Ništa ne brinite. Sve ćete saznati na vrijeme. Mogu Vam obećati da Vaša prava neće biti ugrožena. O nužnim promjenama u Vašem pristupu radu i unapređivanju Vašeg znanja saznat ćete u komunikacijskom procesu i radu s mlađim kolegicama koje će Vas mentorirati i nadgledati. Meni će podnostiti tjedna izvješća. Imam puno povjerenje u njihove radne metode. Vi samo trebate odraditi svoj dio posla, što vjerujem da neće biti problem - završio je ravnatelj, poluzatvorenih očiju s bradom na prsima, bahato držeći jednu ruku u džepu, a drugu je zaposlio grabljanjem zen-vrta na stolu.
- Razumijem - Fortuna je bespogovorno kimnula glavom, shvaćajući da nema smisla dalje razgovarati.
Zvrrrrnnnnddd! Zvrrrrnnnd! Zvrrrrrrrnd! - oglasilo se prvo zvono u novoj školskoj godini, a Fortuna je počela osjećati blagu mučninu i glavobolju.
Divnog li početka radnog dana! - uzdahnula je na putu do učionice.
******
U središtu grada, na Cvjetnom trgu Filip je u imao sastanak s budućim partnerima s kojima je planirao spajanje nekoliko tvrtki u prestižnu pravničku mašineriju koja će u Hrvatskoj žeti uspjeh na do tada neviđenoj razini.
- Prednost koju ćemo dobiti na tržištu okrupnjavanjnjem naših intelektualnih i financijskih potencijala je golema. Provodili smo opsežne analize protekle četri godine. Svi parametri koji se odnose na financijski uspjeh određenih modela poslovanja u privatnom pravnom sektoru uvjerljivo dokazuju kako eksponencijalni rast slijedi uvođenjem osnovnih promjena: modernizacijom načina upravljanja i proširivanjem vlasničke strukture - završio je izlaganje Filip.
Sudionici sastanka kimali su glavom u znak odobravanja, međusobno komentirajući. Filip je za to vrijeme razmišljao o tome da buduće partnere odvede u prestižni restoran u blizini hipodroma, nakon čega bi mogao skoknuti do upravitelja i s njim podijeliti svoje znanje i fascinaciju konjima. Vjerovao je da mu upravo interes za konje daje dozu elegancije i plemenitosti kakvu imaju frajeri o kojima pišu kolumnisti za ekskluzivne biznis časopise, kao dokaz da uspješni poslovni ljudi imaju vrline koje bi svaka majka poželjela svojem sinu.
******
Hodnicima privatne jezične gimnazije ponovno je odjeknulo zvono, označivši početak velikog odmora.
Fortuna je duboko udahnula pa izdahnula svu mučninu koja je u njoj kuhala još od jutarnjeg razgovora s ravnateljem škole. Željela je veliki odmor iskoristiti kako bi sredila misli i napunila baterije na svježem zraku. Otišla je po torbu u zbornicu i nadala se da je nitko od kolega neće zaustaviti jer nije bila raspoložena za razgovor.
- Fortuna, molim Vas, pođite sa mnom u moj ured – zaustavio ju je ravnatelj, neobično poniznim i prigušenim glasom.
Što sad pak hoće! - pomislila je i pogledala prema stropu školskog hodnika kao da očekuje pomoć s neba.
- Mislim da je bolje da sjednete. Imam jednu vrlo lošu vijest - rekao je ravnatelj, smrtno ozbiljan.
Kako je dan krenuo, ne bi me začudilo da mi uruči otkaz - pomislila je Fortuna, širom otvorila oči, nadigla obrve i napetih ramena čekala nastavak.
- Radi se o Vašem sinu. Upravo su zvali iz Janove škole. Dogodila se nesreća, kad je markirao s nastave i pretrčavao cestu s prijateljima – ravnatelj je zabrinuto gledao Fortunu, iščekujući njezinu prvu reakciju na vijest.
- Molim? Što to govorite?! Sigurno se radi o greški. Jan nikada ne markira - u nevjerici i sa strahom u očima rekla je Fortuna.
- Žao mi je, ali na žalost, nije greška. S odjela intenzivne skrbi javljeno je da je Jan zaprimljen u teškom stanju. Znam da je ovo šok. Imate li nekoga da Vas odveze u bolnicu? - brižnim je tonom pitao ravnatelj, pridržavajući je za podlakticu i vodeći prema stolcu, kako bi konačno sjela.
- O Bože! - zapanjenim glasom tupo je prozborila i usta prekrila dlanom.
Nekoliko trenutaka gotovo je prestala disati, tijelo joj je bilo ukočeno kao zamrznuto, a pogled odsutan. Konačno se prenula i počela glasno razmišljati:
- Moram nazvati Filipa. Gdje sam ostavila auto? Gdje mi je ključ? - kopala je po svojoj velikoj torbi, tražeći mobitel i ključ od auta. - Filip... Filip... moram nazvati Filipa! - stavila je mobitel na uho i nervozno počela hodati ravnateljevim uredom, prelazeći drhtavom rukom preko lica.
Tuuuu-tuuu, tuuuu-tuuu, tuuuu-tuuu – ponavljao se zvuk na mobilnom aparatu, dok je uporno pokušavala dobiti muža.
- Opet mi se ne javlja! Opet, opet i opet! - nemoćno je utonula u stolac.
- Fortuno, treba misliti pozitivno. Ja ću učiniti sve da ti olakšam situaciju. Odvest ću te u bolnicu i biti kraj tebe koliko je potrebno. Naredit ću tajnici da pokuša kontaktirati Filipa telefonom. Sve će biti u redu. Pričekaj me ovdje. Vraćam se za par minuta i onda ćemo zajedno do bolnice – rekao je ravnatelj toplim, očinskim glasom, primio Fortunu za ramena i duboko joj se zagledao u oči, pa pojurio na parkiralište.
******
- Šampion je zaista vrsne pasmine! Kakva snaga, izdržljivost! A da ne govorim o vrhunskim rezultatima s natjecanja. U ovoj mjeri besprijekorno istrenirane performanse konja nisam imao priliku vidjeti jako dugo. Pokreti galopa i kasa toliko su elegantni, da je istinski užitak promatrati ga. Neponovljiv je! Neponovljiv! - uzbuđeno je Filip objašnjavao upravitelju hipodroma, koji mu je bio i prijatelj.
Držeći u jednoj ruci omiljeni Chivas, drugom je rukom hladnokrvno ignorirao ženine pozive, tipkom stišavajući zvono mobitela. Pretpostavljao je da ga Fortuna želi pitati što želi za večeru ili sutra za ručak.
******
Tfffff-puffff-ttttfffff, tfffff-puffff-tffffffff, tfffff-puffff-tffffffff – aparat za umjetno disanje naprezao se udisati život u Janovo nepokretno tijelo na odjelu za intenzivnu njegu.
Uz krevet je sjedila Fortuna, klonulog duha i očiju užarenih kao da su se mjesecima natapale u soli. Uz nju je stajao ravnatelj, strpljivo čekajući liječnika.
- Prognoze nisu dobre, gospođo Fortuna. Slezena je puknula, unutarnje ozljede su sanirane, ali stanje je doista teško. Preostaje čekanje do normalizacije osnovnih funkcija koje su operativnim akcijama dodatno opterećene. Idućih 76 sati pokazat će u kojoj mjeri Jan ima šanse za oporavak i našem operativnom timu dati naznake kako dalje intervenirati, kirurški ili na drugi način - ozbiljnim basom objašnjavao je glavni kirurg Janovo stanje.
Fortuna je piljila u zelene crte na aparatu koji je na životu održavao njezinog sina. Kad bi pogled skrenula na Janovo lice, grlo joj se toliko stezalo, da je jedva dolazila do zraka.
******
- Način uplate pokroviteljstva nad Šampionom dogovorit ćemo za vikend. Vodim te u Golf & steak na ručak izvan grada. Nema potrebe da ovako truloj državi dozvoljavamo da zarađuje na našem trudu. Sve se da dogovoriti mimo sustava, znaš i sam - uglađeni je upravitelj namignuo Filipu i protresao sat na ruci, kakav nosi i Leonardo DiCaprio.
- Uostalom, ja nisam bilo tko, prijatelju! Moje učešće u projektu Šampiona bit će vam dobra reklama - šeretski se cereknuo Filip koji je upravitelja nekoliko puta izvadio iz gabule nakon što mu je porezna počela disati za vrat, a ovrhe zbog neplaćanja ozbiljno prijetile.
- No hajde, Filipe, uživaj u svojem četveronožnom ljepotanu i popij još ponešto na moj račun! Čujemo se za detalje u subotu. Pozdravi ženu i malog! - pozdravio je upravitelj i otišao s travnjaka na kojem su pasli konji, relaksirano mašući kitnjastom grivom i repom.
- Ahaa! Ajde da vidim sad što Fortuna hoće... - uzeo je Filip mobitel i konačno nazvao ženu.
- Da... - tupim se glasom oglasila Fortuna s druge strane linije.
- Vidim da si me zvala. Nećeš vjerovati kakav odličan ulog imam na hipodromu! Mislim da će ti se svidjeti... - Filip je počeo verglati.
- Filipe… moram ti nešto reći... - pokušala ga je prekinuti Fortuna.
- Vranac je vrhunski šampion! Vr-hun-ski! Od sada je moj! Tojest, naš, naravno, he, he! Treba riješiti financije, papire, a onda prezentacija investicije mojim prijateljima iz pressa. Bit će to dobra reklama za mene i moju firmu… - nastavio je Filip oduševljeno sipati monolog.
- Filipe, molim te, poslušaj me... - bezuspješno ga je pokušala još jednom zaustaviti.
- Antun je razuman čovjek, ispast će jeftinije cijela priča, a onda, draga moja, tebe i malog vodim na Tenerife! - Filip je napokon zašutio, oblizujući kutove usana u kojima se nakupila slina.
- Jan sutra možda neće biti živ - beživotnim glasom odovorila je Fortuna.
- Što to pričaš!? Daj malo entuzijazma! Nemoj me sada zafrkavati, nemam za to vremena - nestrpljivo je uzvratio Filip.
- Je li imaš ti uopće vremena za mene i svojeg sina? - upitala je, dok joj se počela vraćati boja u iscrpljeno i od suza podbuhlo lice.
- Ma o čemu to drviš, ženo? Što je, opet oni dani u mjesecu? - iznervirano joj odbrusi Filip.
- Filipe… radi se o tome da ti je sin u komi! Ko-mi! Hoćeš li me sada čuti... ti samodopadni, samoživi idiote! - tužno i bijesno prolomila je Fortuna.
- Što je malom? Pubertetska ljubav pukla? Proći će ga. Ajde, ne drami i daj malo razmisli o tome da ne obraćaš ubuduće toliko pažnje. Vrijeme je da odraste i da se ulovi knjige. Ti očito imaš previše vremena za bavljenje njegovim hirovima. Odi na manikuru, u wellness, šoping ili već nešto. Platim ti kavitaciju, operaciju nosa... što već hoćeš, samo daj više ne zamaraj me pričama o tome gdje malog svrbi.
Fortuna je s druge strane šutjela.
- Ajde, ne duri se, ženice, reci nešto...
- Filipe… Jan je... na odjelu intenzivne na Rebru. Popodne je na njega naletio je auto. U komi je - Fortuna je promuklim glasom konačno uspjela reći što se dogodilo.
- Ma što to pričaš, ženo?! - zabezeknuo se Filip.
- Sve što sam željela je da budemo sretni... - tupo je prozborila Fortuna.
- Molim?! - Filip je u nevjerici pokušavao još jednom razumjeti što se zapravo događa.
U tom je trenutku Fortuna u djeliću svojeg bića poželjela da je nema ili da je barem malo bliže mjestu gdje je zapravo bio Jan. Izgubljeni pogled na njezinom licu dao je naslutiti kako ne može podnijeti više boli.
- Sada je prekasno... - završila je razgovor tihim glasom i prekinula poziv.
(priča je nastala na radionici kreativnog pisanja Pisanje sa Sonjom u Centru Skupovi)
Početak jeseni i nove školske godine za Fortunu nije bio i najbolji nastavak životne priče. Kiša lijeva. Hladno je. Odvezla je 12-godišnjeg sina do škole u središtu grada, pa produžila na posao. Već u autu počela je lagano gubiti energiju, zahvaljujući ranojutarnjem prometnom krkljancu.
Uši su joj zagušene zvucima razjarenih automobilskih sirena i škripom kočnica, pa s olakšanjem ulazi u školsku zbornicu sa željom da počne uobičajena kolotečina i održi prvi sat njemačkog jezika.
- Profesorice Fortuna, moram razgovarati s Vama. Molim Vas, dođite odmah u moj ured - rekao je ravnatelj.
- Svakako - kratko je odgovorila i zabrinuto, ali poslušno krenula za ravnateljem.
- Radi se, naime, o tome da ćemo, prema novom pravilniku, morati zaposliti dvije nove profesorice, kako bismo mogli ponuditi ekstra pojačani njemački u našoj školi. Kao što znate, teško se natječemo s općim gimnazijama i kao privatna jezična gimnazija koja je ugrožena u vremenu kapitalizma, moramo poboljšati uslugu. I to počevši od kadra - znakovito je rekao ravnatelj, zagledavši se na trenutak kroz prozor.
- Ne razumijem što zapravo želite reći – iznenađena, prozborila je Fortuna.
- Dopustite da završim... Dakle, dolaze dvije nove profesorice njemačkog jezika. U svojem su dosadašnjem radu pokazale izuzetna postignuća. Premda su mlade, mislim da nas mogu mnogo naučiti. To je i razlog zašto ću Vam do kraja mjeseca ukinuti dosadašnjih pedeset posto obaveza kao predavača te Vas uputiti na dodatne seminare i edukacije. Od Vas ću očekivati da preuzmete zadatak da svoje metode rada upotpunite i usavršite, a mlađe će Vam kolegice biti, naravno, primjer i smjerokaz - završio je ravnatelj svoj monolog, držanjem tijela i izrazom lica dajući do znanja da je njegova odluka konačna.
- Moram priznati da sam pomalo zatečena Vašom iznenenadnom odlukom - suzdržanim tonom odgovorila je Fortuna. - Nisam zamijetila da ste bili nezadovoljni mojim radom u bilo kojem smislu. Voljela bih da ste se ranije očitovali o namjeri da promijenite pristup radu...
- Odlučio sam ne sazivati nikakve kolegije jer smatram da nema mjesta za ikakvu raspravu – prekine je ravnatelj, još jednom dajući do znanja da se njegova odluka neće revidirati. - Nadam se da ćete se složiti sa mnom da nepopunjene upisne kvote i nezavidna razina punjenja našeg proračuna govore sami za sebe. Promjene su naprosto nužne.
- Shvaćam. U tom slučaju, zanima me kako će se navedene promjene odraziti na moj status, koeficijente za plaću i druga prava? Također, voljela bih znati koja su Vaša konkretna očekivanja u vezi samnom.
- Ništa ne brinite. Sve ćete saznati na vrijeme. Mogu Vam obećati da Vaša prava neće biti ugrožena. O nužnim promjenama u Vašem pristupu radu i unapređivanju Vašeg znanja saznat ćete u komunikacijskom procesu i radu s mlađim kolegicama koje će Vas mentorirati i nadgledati. Meni će podnostiti tjedna izvješća. Imam puno povjerenje u njihove radne metode. Vi samo trebate odraditi svoj dio posla, što vjerujem da neće biti problem - završio je ravnatelj, poluzatvorenih očiju s bradom na prsima, bahato držeći jednu ruku u džepu, a drugu je zaposlio grabljanjem zen-vrta na stolu.
- Razumijem - Fortuna je bespogovorno kimnula glavom, shvaćajući da nema smisla dalje razgovarati.
Zvrrrrnnnnddd! Zvrrrrnnnd! Zvrrrrrrrnd! - oglasilo se prvo zvono u novoj školskoj godini, a Fortuna je počela osjećati blagu mučninu i glavobolju.
Divnog li početka radnog dana! - uzdahnula je na putu do učionice.
******
U središtu grada, na Cvjetnom trgu Filip je u imao sastanak s budućim partnerima s kojima je planirao spajanje nekoliko tvrtki u prestižnu pravničku mašineriju koja će u Hrvatskoj žeti uspjeh na do tada neviđenoj razini.
- Prednost koju ćemo dobiti na tržištu okrupnjavanjnjem naših intelektualnih i financijskih potencijala je golema. Provodili smo opsežne analize protekle četri godine. Svi parametri koji se odnose na financijski uspjeh određenih modela poslovanja u privatnom pravnom sektoru uvjerljivo dokazuju kako eksponencijalni rast slijedi uvođenjem osnovnih promjena: modernizacijom načina upravljanja i proširivanjem vlasničke strukture - završio je izlaganje Filip.
Sudionici sastanka kimali su glavom u znak odobravanja, međusobno komentirajući. Filip je za to vrijeme razmišljao o tome da buduće partnere odvede u prestižni restoran u blizini hipodroma, nakon čega bi mogao skoknuti do upravitelja i s njim podijeliti svoje znanje i fascinaciju konjima. Vjerovao je da mu upravo interes za konje daje dozu elegancije i plemenitosti kakvu imaju frajeri o kojima pišu kolumnisti za ekskluzivne biznis časopise, kao dokaz da uspješni poslovni ljudi imaju vrline koje bi svaka majka poželjela svojem sinu.
******
Hodnicima privatne jezične gimnazije ponovno je odjeknulo zvono, označivši početak velikog odmora.
Fortuna je duboko udahnula pa izdahnula svu mučninu koja je u njoj kuhala još od jutarnjeg razgovora s ravnateljem škole. Željela je veliki odmor iskoristiti kako bi sredila misli i napunila baterije na svježem zraku. Otišla je po torbu u zbornicu i nadala se da je nitko od kolega neće zaustaviti jer nije bila raspoložena za razgovor.
- Fortuna, molim Vas, pođite sa mnom u moj ured – zaustavio ju je ravnatelj, neobično poniznim i prigušenim glasom.
Što sad pak hoće! - pomislila je i pogledala prema stropu školskog hodnika kao da očekuje pomoć s neba.
- Mislim da je bolje da sjednete. Imam jednu vrlo lošu vijest - rekao je ravnatelj, smrtno ozbiljan.
Kako je dan krenuo, ne bi me začudilo da mi uruči otkaz - pomislila je Fortuna, širom otvorila oči, nadigla obrve i napetih ramena čekala nastavak.
- Radi se o Vašem sinu. Upravo su zvali iz Janove škole. Dogodila se nesreća, kad je markirao s nastave i pretrčavao cestu s prijateljima – ravnatelj je zabrinuto gledao Fortunu, iščekujući njezinu prvu reakciju na vijest.
- Molim? Što to govorite?! Sigurno se radi o greški. Jan nikada ne markira - u nevjerici i sa strahom u očima rekla je Fortuna.
- Žao mi je, ali na žalost, nije greška. S odjela intenzivne skrbi javljeno je da je Jan zaprimljen u teškom stanju. Znam da je ovo šok. Imate li nekoga da Vas odveze u bolnicu? - brižnim je tonom pitao ravnatelj, pridržavajući je za podlakticu i vodeći prema stolcu, kako bi konačno sjela.
- O Bože! - zapanjenim glasom tupo je prozborila i usta prekrila dlanom.
Nekoliko trenutaka gotovo je prestala disati, tijelo joj je bilo ukočeno kao zamrznuto, a pogled odsutan. Konačno se prenula i počela glasno razmišljati:
- Moram nazvati Filipa. Gdje sam ostavila auto? Gdje mi je ključ? - kopala je po svojoj velikoj torbi, tražeći mobitel i ključ od auta. - Filip... Filip... moram nazvati Filipa! - stavila je mobitel na uho i nervozno počela hodati ravnateljevim uredom, prelazeći drhtavom rukom preko lica.
Tuuuu-tuuu, tuuuu-tuuu, tuuuu-tuuu – ponavljao se zvuk na mobilnom aparatu, dok je uporno pokušavala dobiti muža.
- Opet mi se ne javlja! Opet, opet i opet! - nemoćno je utonula u stolac.
- Fortuno, treba misliti pozitivno. Ja ću učiniti sve da ti olakšam situaciju. Odvest ću te u bolnicu i biti kraj tebe koliko je potrebno. Naredit ću tajnici da pokuša kontaktirati Filipa telefonom. Sve će biti u redu. Pričekaj me ovdje. Vraćam se za par minuta i onda ćemo zajedno do bolnice – rekao je ravnatelj toplim, očinskim glasom, primio Fortunu za ramena i duboko joj se zagledao u oči, pa pojurio na parkiralište.
******
- Šampion je zaista vrsne pasmine! Kakva snaga, izdržljivost! A da ne govorim o vrhunskim rezultatima s natjecanja. U ovoj mjeri besprijekorno istrenirane performanse konja nisam imao priliku vidjeti jako dugo. Pokreti galopa i kasa toliko su elegantni, da je istinski užitak promatrati ga. Neponovljiv je! Neponovljiv! - uzbuđeno je Filip objašnjavao upravitelju hipodroma, koji mu je bio i prijatelj.
Držeći u jednoj ruci omiljeni Chivas, drugom je rukom hladnokrvno ignorirao ženine pozive, tipkom stišavajući zvono mobitela. Pretpostavljao je da ga Fortuna želi pitati što želi za večeru ili sutra za ručak.
******
Tfffff-puffff-ttttfffff, tfffff-puffff-tffffffff, tfffff-puffff-tffffffff – aparat za umjetno disanje naprezao se udisati život u Janovo nepokretno tijelo na odjelu za intenzivnu njegu.
Uz krevet je sjedila Fortuna, klonulog duha i očiju užarenih kao da su se mjesecima natapale u soli. Uz nju je stajao ravnatelj, strpljivo čekajući liječnika.
- Prognoze nisu dobre, gospođo Fortuna. Slezena je puknula, unutarnje ozljede su sanirane, ali stanje je doista teško. Preostaje čekanje do normalizacije osnovnih funkcija koje su operativnim akcijama dodatno opterećene. Idućih 76 sati pokazat će u kojoj mjeri Jan ima šanse za oporavak i našem operativnom timu dati naznake kako dalje intervenirati, kirurški ili na drugi način - ozbiljnim basom objašnjavao je glavni kirurg Janovo stanje.
Fortuna je piljila u zelene crte na aparatu koji je na životu održavao njezinog sina. Kad bi pogled skrenula na Janovo lice, grlo joj se toliko stezalo, da je jedva dolazila do zraka.
******
- Način uplate pokroviteljstva nad Šampionom dogovorit ćemo za vikend. Vodim te u Golf & steak na ručak izvan grada. Nema potrebe da ovako truloj državi dozvoljavamo da zarađuje na našem trudu. Sve se da dogovoriti mimo sustava, znaš i sam - uglađeni je upravitelj namignuo Filipu i protresao sat na ruci, kakav nosi i Leonardo DiCaprio.
- Uostalom, ja nisam bilo tko, prijatelju! Moje učešće u projektu Šampiona bit će vam dobra reklama - šeretski se cereknuo Filip koji je upravitelja nekoliko puta izvadio iz gabule nakon što mu je porezna počela disati za vrat, a ovrhe zbog neplaćanja ozbiljno prijetile.
- No hajde, Filipe, uživaj u svojem četveronožnom ljepotanu i popij još ponešto na moj račun! Čujemo se za detalje u subotu. Pozdravi ženu i malog! - pozdravio je upravitelj i otišao s travnjaka na kojem su pasli konji, relaksirano mašući kitnjastom grivom i repom.
- Ahaa! Ajde da vidim sad što Fortuna hoće... - uzeo je Filip mobitel i konačno nazvao ženu.
- Da... - tupim se glasom oglasila Fortuna s druge strane linije.
- Vidim da si me zvala. Nećeš vjerovati kakav odličan ulog imam na hipodromu! Mislim da će ti se svidjeti... - Filip je počeo verglati.
- Filipe… moram ti nešto reći... - pokušala ga je prekinuti Fortuna.
- Vranac je vrhunski šampion! Vr-hun-ski! Od sada je moj! Tojest, naš, naravno, he, he! Treba riješiti financije, papire, a onda prezentacija investicije mojim prijateljima iz pressa. Bit će to dobra reklama za mene i moju firmu… - nastavio je Filip oduševljeno sipati monolog.
- Filipe, molim te, poslušaj me... - bezuspješno ga je pokušala još jednom zaustaviti.
- Antun je razuman čovjek, ispast će jeftinije cijela priča, a onda, draga moja, tebe i malog vodim na Tenerife! - Filip je napokon zašutio, oblizujući kutove usana u kojima se nakupila slina.
- Jan sutra možda neće biti živ - beživotnim glasom odovorila je Fortuna.
- Što to pričaš!? Daj malo entuzijazma! Nemoj me sada zafrkavati, nemam za to vremena - nestrpljivo je uzvratio Filip.
- Je li imaš ti uopće vremena za mene i svojeg sina? - upitala je, dok joj se počela vraćati boja u iscrpljeno i od suza podbuhlo lice.
- Ma o čemu to drviš, ženo? Što je, opet oni dani u mjesecu? - iznervirano joj odbrusi Filip.
- Filipe… radi se o tome da ti je sin u komi! Ko-mi! Hoćeš li me sada čuti... ti samodopadni, samoživi idiote! - tužno i bijesno prolomila je Fortuna.
- Što je malom? Pubertetska ljubav pukla? Proći će ga. Ajde, ne drami i daj malo razmisli o tome da ne obraćaš ubuduće toliko pažnje. Vrijeme je da odraste i da se ulovi knjige. Ti očito imaš previše vremena za bavljenje njegovim hirovima. Odi na manikuru, u wellness, šoping ili već nešto. Platim ti kavitaciju, operaciju nosa... što već hoćeš, samo daj više ne zamaraj me pričama o tome gdje malog svrbi.
Fortuna je s druge strane šutjela.
- Ajde, ne duri se, ženice, reci nešto...
- Filipe… Jan je... na odjelu intenzivne na Rebru. Popodne je na njega naletio je auto. U komi je - Fortuna je promuklim glasom konačno uspjela reći što se dogodilo.
- Ma što to pričaš, ženo?! - zabezeknuo se Filip.
- Sve što sam željela je da budemo sretni... - tupo je prozborila Fortuna.
- Molim?! - Filip je u nevjerici pokušavao još jednom razumjeti što se zapravo događa.
U tom je trenutku Fortuna u djeliću svojeg bića poželjela da je nema ili da je barem malo bliže mjestu gdje je zapravo bio Jan. Izgubljeni pogled na njezinom licu dao je naslutiti kako ne može podnijeti više boli.
- Sada je prekasno... - završila je razgovor tihim glasom i prekinula poziv.
